Prava LGBT osoba u UK | |
---|---|
![]() Ujedinjeno Kraljevstvo na mapi Europe | |
Pravni status | Oduvijek legalno za žene; dekriminalizirano za muškarce u: 1967. (Engleska i Wales) 1981 (Škotska) 1982 (Sjeverna Irska) Dob pristanka izjednačena u 2001. |
Rodni identitet ili izraz | Mogućnost prijave za promjenu pravnog spola od 2005. godine |
Vojna služba | Dopušteno služiti otvoreno od 2000. godine |
Zakoni protiv diskriminacije | Zaštita seksualne orijentacije i rodnog identiteta od 2010. godine |
Obiteljska prava | |
Priznanje partnerstva | Istospolni brakovi u Ujedinjenom Kraljevstvu od 2014. (Engleska i Wales; Škotska) Istospolni brakovi u Sjevernoj Irskoj od 2020.[1] Građansko partnerstvo od 2005. (u cijeloj zemlji) |
Lezbijska, gay, biseksualna i transrodna (LGBT) prava u Ujedinjenom Kraljevstvu Velike Britanije i Sjeverne Irske vremenom su se dramatično razvila.
Prije i tijekom formiranja Ujedinjenog Kraljevstva, vidjelo se da se sukobljavaju kršćanstvo i homoseksualnost. Istospolne seksualne aktivnosti okarakterizirane su kao "grešne", a prema Zakonu o sodomi iz 1533. godine zabranjene su i kažnjavane smrću. LGBT prava prvi su put došla do izražaja nakon dekriminalizacije seksualnih aktivnosti među muškarcima 1967. u Engleskoj i Walesu, a kasnije u Škotskoj i Sjevernoj Irskoj. Seksualne aktivnosti među ženama nikada nisu podlijegale istim zakonskim ograničenjima.
Od prijelaza u 21. stoljeće, podrška pravima LGBT osoba sve su jača. Neke mjere zaštite od diskriminacije za LGBT osobe postoje od 1999. godine, ali su proširene na sva područja prema Zakonu o ravnopravnosti iz 2010. godine. Zabrana otvorenog služenja u oružanim snagama od strane LGBT osoba službeno je ukinuta 2016. godine, iako se neslužbeno ta politika već provodila od 2000. godine[2] Dob pristanka izjednačena je na 16 godina[a] bez obzira na spolnu orijentaciju 2001. godine. Uveden 1980-ih, zloglasni odjeljak 28., koji zabranjuje "promicanje homoseksualnosti" u školama i od strane lokalnih vlasti, ukinut je 2003. godine. Transrodne osobe imaju mogućnost podnošenja zahtjeva za promjenu pravnog spola od 2005. godine. Iste su godine istospolni parovi dobili pravo sklopiti građansko partnerstvo, sličnu pravnu strukturu kao i brak, te također posvojiti u Engleskoj i Walesu. Škotska je kasnije uvela takva prava na posvojenje djece od strane istospolnih parova, 2009. godine, a Sjeverna Irska 2013. godine. Istospolni brakovi legalizirani su u Engleskoj i Walesu, te u Škotskoj 2014. godine,[3] i u Sjevernoj Irskoj 2020. godine.[4][5]
Danas LGBT građani imaju većinu istih zakonskih prava kao i ne-LGBT građani, a Velika Britanija svojim LGBT zajednicama pruža jedan od najviših stupnjeva slobode na svijetu. U pregledu prava LGBTI osoba iz 2015. od strane ILGA-Europe Velika Britanija dobila je najvišu ocjenu u Europi, s 86% napretka prema "poštovanju ljudskih prava i punoj jednakosti" za LGBT osobe te 92% za Škotsku, ako se ona promatra zasebno[6] 86% Ujedinjenog Kraljevstva složilo se da društvo treba prihvatiti homoseksualnost, prema anketi Pew Research Center-a iz 2019.,[7] a anketa iz 2017. pokazala je da 77% Britanaca podržava istospolne brakove.[8] Osim toga, Velika Britanija trenutno drži svjetski rekord imajući najveći broj LGBTI osoba (koje su to javno obznanile, odnosno out su) u parlamentu, s 45 LGBTI zastupnika izabranih na izborima 2019. godine.[9][10]
Oko 2% ljudi identificiralo se kao lezbijke, homoseksualci ili biseksualci u nacionalnom istraživanju Ujedinjenog Kraljevstva iz 2017. godine,[11] iako analitačarska kuća YouGov te udruga Stonewall tvrde da je na to vjerojatno utjecalo nedovoljno prijavljivanje i procjenjuju da je stvarna brojka između 5 i 7 %.[12][13] Procjenjuje se da se broj transrodnih osoba u Velikoj Britaniji kreće između 300.000 i 500.000 (otprilike 0,5% cjelokupne populacije) od 2009.[14] Organizacije za zaštitu LGBT prava i vrlo velike LGBT zajednice izgrađene su diljem Velike Britanije, ponajviše u Brightonu, koji se smatra neslužbenom "gay prijestolnicom" Velike Britanije, s ostalim velikim zajednicama u Londonu, Manchesteru, Birminghamu, Bristolu, Leedsu, Liverpoolu, Newcastle upon Tyneu, Edinburghu i Southamptonu koji imaju svoje gay četvrti i domaćini su godišnjih parada ponosa.
Pogreška u citiranju: oznake <ref>
postoje za skupinu "lower-alpha", ali nema pripadajuće oznake <references group="lower-alpha"/>
© MMXXIII Rich X Search. We shall prevail. All rights reserved. Rich X Search